31.01. - 24.02.2014.

Nakit iz fundusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu - izložba s povodom

Izložba Nakit iz fundusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu - Izložba s povodom

Izbor šezdesetak primjeraka nakita nastalog od 4. st. pr. Kr. do početka 20. st., obuhvaća arheološke nalaze s naglaskom na srednjovjekovnoj građi i etnografske primjerke nakita i opreme nošnje; donosi presjek produkcije ove vrste građe s područja Bosne i Hercegovine.

Izložbom se skreće pozornost na sadašnji status Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, osnovanog 1888. godine, koji je zatvoren već duže od godinu dana.

***
Prigodnom izložbom šezdesetak primjeraka nakita iz fundusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu nastalom u rasponu od 4. st. prije Krista do 20. st. ističe se jedan od izuzetno značajnih segmenata muzejske građe sakupljene na prostoru Bosne i Hercegovine, dragocjene u istraživanjima pojedinih lokaliteta i razdoblja, no također zanimljive i širokom krugu posjetitelja.

Privlačnost nakita daje mu posebnu ulogu u muzejskim zbirkama; oblikovanje nakita je specifična dionica primijenjene umjetnosti uobičajena u svakodnevici budući da ukazuje na suptilnost i razinu kulture društva te način življenja sredine u kojoj je nastao kao i one u kojoj je bio cijenjen i nošen. Iako se doimlje kao usputna tema u kontekstu povijesti umjetnosti i srodnih istraživačkih područja, nakit tradicionalno sublimira odnos društva prema naizgled nevažnim sitnicama, sociološki iznimno važnim. U njemu se zrcali društveni status i moć. Također, i ne manje važno, njime se na najneposredniji način iskazuje strast i uvijek prisutna potreba za ljepotom i ukrašavanjem. Osim što se nakit najčešće povezuje s isticanjem bogatstva, učestalo se susreće i u funkciji dokazivanja identiteta apliciranjem grbova i heraldičkih elemenata, a česta su i njegova magijska značenja; no neovisno o namjenama, najkvalitetniji primjeri nakita iz raznih povijesnih razdoblja stilski su prepoznatljivi i oblikovno promišljeni, monumentalno zamišljeni usprkos malim dimenzijama.

Srodne značajke imaju i etnografski primjerci, oblikovani prema vlastitom estetskom kodu proizašlom iz preuzimanja i trajanja „visoke“ kulture u narodnoj tradiciji.

Odabrani nakit i dijelovi nošnje od plemenitih i neplemenitih kovina dio su Arheološkog i Etnografskog odjeljenja Zemaljskog muzeja; dijelom je riječ o nakitu pronađenom tijekom istraživanja arheoloških lokaliteta te onom prikupljenom etnografskim istraživanjima. Izbor obuhvaća primjerke nastale od 4. st. prije Krista do 20. stoljeća; pritom se izdvajaju manje cjeline, povijesno izuzetno važne za povijest Bosne i Hercegovine, također istaknute i u kontekstu povijesti primijenjene umjetnosti te u kontekstu prihvaćanja stila. Premda je vremenski okvir odabranog nakita izuzetno širok i ilustrira razinu starosjedilačkog i doseljenog stanovništva, uz zanatski izuzetna ostvarenja željeznodobnog perioda i rimskog razdoblja, također se ističu srebrni i zlatni luksuzni srednjovjekovni primjeri poput karakterističnih naušnica s jagodičastim ukrasima i kruškolikim privjescima prezentiranim primjercima iz Grboreza pokraj Livna. Povijesno i kulturološki ističe se nakit nastao za trajanja bosanske države, iz razdoblja razvijenog i kasnog Srednjeg vijeka.

Grobni nalazi nakita iz crkvi otkrivenih u srednjovjekovnim Milima (Arnautovići pokraj Visokog) čine najznačajniji dio cjeline nalaza iz doba bosanskih vladara; uz najdragocjenije artefakte – fragmente s elementima kraljevskog grba vezenog zlatnom žicom na brokatu, nalazi nakita itekako doprinose poznavanju razine života feudalne bosanske države.
Srednjovjekovne Mile (od 18. stoljeća Arnautovići) bile su zborno mjesto državnih sabora, mjesto pokapanja i krunjenja bosanskih kraljeva, ondje je postojao franjevački samostan sv. Nikole, Mile su bile centar Bosanske franjevačke vikarije i centar franjevačke kustodije. Na tom lokalitetu otkrivena je grobna kapela s grobnicom kralja Tvrtka I. Kotromanića (1353. – 1357. vlada kao ban, 1377. – 1390. vlada kao kralj), a u prostoru starije crkve otkrivena je grobnica bana Stjepana II. Kotromanića (umro 1353.) . U kraljevskoj grobnici te u onima unutar i izvan crkve otkriveni su nalazi nakita, većinom prstenje, dugmad, potom dijelovi dijademe i drugo. Izložen je muški zlatni prsten pronađen ondje, koji je vjerojatno pripadao kralju Tvrtku I. Kotromaniću, te srebrni prsten s grbom plemića Pribinića, vjerojatno iz posjeda župana Brajka Pribinića koji je najuže surađivao s Tvrtkom I.

Tvrtkov kraljevski prsten izveden je od šest tordiranih zlatnih žica s uloženim gorskim kristalom, a oblikovanjem se ističe i srebrni prsten širokog plosnatog obruča ukrašen apliciranom srebrnom žicom, također s gorskim kristalom. Iz iste grobnice stilski je karakterističan prsten s visokim konusnim fasungom kamena, potom prsteni reprezentativnije ukrašenih „ramena“ te prsten s dugim uskim prihvatima kamena oblikovanim poput pandži – Krallenfassung . Sve spomenuto odlike su srednjovjekovnog zlatarstva, pri čemu se pojedini primjeri usko povezuju s gotičkim utjecajima; oblikovanje prstenova potvrđuje srednjoeuropsku pripadnost srednjovjekovne bosanske države prožetu lokalnim obilježjima prepoznatljivim u oblikovanju pečatnih prstenova, temeljem heraldičkih komponenti. U kontekstu bosanske povijesti srednjega vijeka, uz spomenuti nakit nezaobilazni su i recentni nalazi s lokaliteta Crkvina u Donjoj Zgošći pokraj Kaknja, također datirani u 14. i 15. stoljeće.

Reprezentativan izbor srednjovjekovnog nakita s područja Bosne i Hercegovine na sjajan način ukazuje na dugotrajnost utjecaja ovog tipa oblikovanja u nakitu etnografskog karaktera koji je u velikom broju i visokom kvalitetom zastupljen u fundusu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Po dolasku osmanske vlasti na prostor Bosne i Hercegovine srednjovjekovni oblici dopunjuju se elementima i tehnikama orijentalnog karaktera, prenose se i prihvaćaju maloazijski utjecaji dekorativnog repertoara definiranog konfesionalnim ograničavanjem figuralnih prikaza koji se zamjenjuju izrazito dekorativnim florealnim arabeskama.

Izložen tradicijski nakit dijelom se oblikovanjem nastavlja na srednjovjekovlje, ali također ilustrira nov osmanski utjecaj. Izložen je karakterističan nakit 19. i ranog 20. stoljeća poput naušnica zrakastog i lunulastog tipa, naušnica s novčićima, potom narukvice – belenzuke i halhale, muško i žensko prstenje, oboci – ukras za kosu, niz primjera pafti – kopča za pojas i drugo. I tehnologija izrade ukazuje na preklapanje utjecaja, primjenjuju se ranije poznate tehnike poput lijevanja, iskucavanja, granulacije i filigrana upotpunjene finim filigranom i ponekad tauširanjem; višestoljetna tradicija nadopunjena je osmanskom estetikom, stvaraju se vrlo lijepa i originalna oblikovna rješenja proizašla iz niza utjecaja i specifične zanatske izrade. Takav etnografski nakit visoke razine izrađivan je u specijaliziranim zanatskim radionicama, produkt je kujundžija – majstora posvećenih izradi tradicijskog nakita i upotrebnih metalnih predmeta koji su djelovali u značajnim zanatskim centrima – Sarajevu, Fojnici, Mostaru, Livnu, Foči, Stocu, Trebinju, Banja Luci i drugdje.

Presjekom oblikovanja nakita s tla Bosne i Hercegovine, arheoloških nalaza te etnografske građe, iako predstavljenog malim brojem izložaka, otvara se uvid u razvoj i mijene ovog vida primijenjene umjetnosti na tlu susjedne države. Izbor je zanimljiv ne samo sa stajališta prikazivanja povijesti oblikovanja, nego i komparativnog značenja, za istraživanje srodne građe arheološkog i etnografskog karaktera sačuvane u muzejskim i privatnim zbirkama. Stoga je ova izložba ujedno i izuzetna mogućnost da se hrvatska javnost upozna s malim dijelom velikog i dragocjenog fundusa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

dr. sc. Arijana Koprčina

****
ZEMALJSKI MUZEJ BOSNE I HERCEGOVINE - 1888. – 2014.
U općini Centar u Sarajevu nalazi se Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, najstarija znanstvena i kulturna institucija zapadnog tipa u Bosni i Hercegovini. Muzej je osnovan 1. 2. 1888. godine. Današnje zdanje završeno je 1913. godine, prema projektu čuvenog arhitekta Karla Paržika. Muzej je izgrađen u stilu talijanske renesanse te je prvi namjenski muzejski objekt u jugoistočnoj Europi. Građevinski muzejski kompleks je paviljonskog tipa, što i korespondira s kompleksnom prirodom same institucije koja ima tri organizacijska Odjeljenja – za arheologiju, etnologiju, prirodne znanosti, te Botanički vrt i Biblioteku.

U muzejskoj Biblioteci čuva se oko 350.000 različitih naslova, raritetnih i rijetkih izdanja, manuskripata i srednjovjekovnih povelja. Nakon katastrofalnog požara u kojem je uništen knjižni fond Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine te iste sudbine koja je zadesila Orijentalni institut, Biblioteka Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine najveća je i najznačajnija bibliotečna ustanova u cijeloj zemlji te jedna od najvećih stručnih biblioteka u jugoistočnoj Europi.

Botanički vrt je nesvakidašnja živa izložba s 2000 različitih biljnih vrsta. U Odjeljenju za prirodne znanosti čuva se svjetski poznata entomološka zbirka s više od 500.000 insekata, herbarij sa 160.000 biljaka, od kojih suvremena znanost mnoge danas smatra ugroženim, rijetkim ili nestalim. U zoološkom odsjeku čuva se najveća bijela morska psina uhvaćena na Jadranu, dva primjerka sredozemne medvjedice uhvaćene prije više od 100 godina na ušću Neretve i kod Makarske, te mnogih drugih.

U Odjeljenju za etnologiju čuvaju se vrlo vrijedni predmeti, njih 400.000, što predstavlja najveću etnološku izložbu u Bosni i Hercegovini. Materijalna i duhovna kultura, zbirka narodnih nošnji, nakita i folkornih zapisa svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini nezaobilazno je polazište za izučavanje narodnih običaja i podrijetla stanovništva u Bosni i Hercegovini.

U Odjeljenju za arheologiju čuva se nadaleko poznati prapovijesni čamac datiran u 8. stoljeće prije Krista, predmeti toponimskih prapovijesnih kultura, dvoreljefna oltarna pregrada mitraističkog kulta, rimski mozaici, arhitektonski ulomci starokršćanskih bazilika, oružje, nakit, numizmatičke zbirke. Jedan od najpoznatijih eksponata Muzeja predstavlja židovski ilumirani kodeks, Hagada, iz sredine 14. stoljeća.

Poseban simbol Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine predstavlja najstarija znanstvena periodika – Glasnik Zemaljskog muzeja, koji izlazi od 1889. godine. Muzej ima bibliotečnu razmjenu s gotovo 600 institucija u svijetu – muzeja, univerziteta, galerija, instituta, nacionalnih knjižnica na svim kontinentima.

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine bio je okosnica formiranja mnogobrojnih suvremenih znanstvenih, univerzitetskih te kulturnih institucija. Iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine te njegovih fundusa proizašli su: Orijentalni institut, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Zavod za zaštitu kulturno-historijske i prirodne baštine, Naučno društvo Bosne i Hercegovine od kojega je kasnije formirana Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Prirodno-matematički fakultet te mnoge druge institucije. Muzej je bio okosnica intenzivnih tokova razvoja i napretka u zemlji.

Od svog osnutka Odlukom carskog i kraljevskog zajedničkog Ministarstva financija za stvari Bosne i Hercegovine u vrijeme austrougarske vladavine (br. protokola 2683/B.H.), Muzeju je stavljeno u zadaću da „obuhvata sve zbirke koje služe za znanstveno proučavanje zemlje“, čime je preciziran državotvorni status Muzeja.

Takav status potvrđen je i Zakonom o muzejima iz 1958. godine, te Uredbom o organizaciji i radu Zemaljskog muzeja (Službeni list NRBiH br. 15/58), a na temelju članka 75. Ustava Bosne i Hercegovine. Člankom 4. spomenutog zakona izričito je naloženo da je obveza Vlade da se brine o svim potrebama Zemaljskog muzeja, s obzirom na to da je Vlada Bosne i Hercegovine njegov osnivač. Državni status potvrđivan je i u svim naknadnim pravnim aktima koje je donosila Vlada ili Parlament Bosne i Hercegovine. Riječ je o Zakonu o Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine (Službeni list SRBiH br. 9/67), Zakonu o muzejskoj djelatnosti iz 1976. godine, izmijenjenom i dopunjenom Zakonu o Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine (Službeni list SRBiH br. 20/77). Muzej je 1991. godine upisan i u evidenciju znanstvenih institucija pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja, kulture i tjelesne kulture. Posljednji pravni akt kojim je potvrđen pravni kontinuitet i državni karakter institucije jest Uredba sa zakonskom snagom o muzejskoj djelatnosti (Službeni list RBiH br. 13/93).

Nažalost, od 1996. godine do danas nastaju problemi statusne prirode, jer položaj Muzeja nije adekvatno riješen, niti u pravnom niti u financijskom segmentu. Kao rezultat navedenih okolnosti, na točnu godišnjicu od otvaranja nove zgrade Muzeja daleke 1913. godine, te godišnjicu izostanka novčanih sredstava za redovnu djelatnost (plaće, doprinose, režije) kolektiv Muzeja i Uprava donose odluku o zatvaranju institucije.

prof. dr. sc. Adnan Busuladžić, v. d. direktora